Besplatna Božja ljubav, koju je svaki kršćanin dužan naviještati, neka otvori granice plemena, naroda i religija – poželio je Benedikt XVI. u jutrošnjem uvodnome govoru za prvu opću sjednicu Biskupske sinode za Afriku, koja se održava u Vatikanu. Papa je pozvao sve da se srcem otvorenim Duhu Božjem sučele s radovima sinode, bez čega je – ustvrdio je Sveti Otac – nepotpuno svako ljudsko analiziranje stvarnosti.
Još se nije ni počelo govoriti o životu Crkve u Africi, ni jedno svjedočanstvo radosti ili patnja nije se čulo u novoj sinodnoj dvorani u Vatikanu, a Papa je već opisao granice, posebice duh s kojim se Crkve u Africi odsada treba predstavljati. Sada smo započeli svoju sinodu, zazivajući Duha Svetoga, znajući dobro da mi u ovome trenutku ne možemo učiniti koliko je potrebno za Crkvu i za svijet. Jedino u snazi Duha Svetoga možemo otkriti što je ispravno, i to slijediti – ustvrdio je Benedikt XVI.
Duh je dakle Božji, on omogućuje – dodao je Sveti Otac – u Božjem svjetlu upoznati ljudske stvarnosti. Granice su naprotiv prikazivanje afričkoga socijalnog konteksta koje se, premda mjerodavno, zasniva na čisto sociološkome promatranju. Takve „horizontalne“ analize nisu povezane s „vertikalnom“ dimenzijom. Ako prvi, temeljni, odnos nije ispravan, to neće biti ni jedan drugi. Stoga su nedostatne sve naše analize svijeta ako ga ne promatramo u Božjem svjetlu, ako ne otkrijemo da je temelj nepravdi i korupcije neispravno srce, da postoji zatvaranje prema Bogu, dakle falsificiranje osnovnoga odnosa iz kojega proizlaze svi drugi – pojasnio je Papa.
Nadahnjujući se na hvalospjevu Trećega časa, kojim je otvoreno jutarnje zasjedanje sinode, Papa je rekao kako hvalospjev „zaziva tri bitna dara Svetoga Duha“. Prvi je – pojasnio je Benedikt XVI. – „ispovijedanje“ što valja shvatiti kao priznavanje ljudske malenkosti pred Bogom, iz koje proizlaze sve mane koje uništavaju društvenu mrežu i mir u svijetu, a priznanje je hvala Bogu za njegove darove i obveza svjedočenja. U tom je kontekstu Papa istaknuo razliku između jednostavne Božje veličine u odnosu na veličinu ljudskih stvari. Znanost i tehnika zahtijevaju veliko ulaganje, duhovne i materijalne avanture, sve su one skupe i teške. Bog se besplatno daje. Najveće stvari života – Bog, ljubav i istina – besplatne su, o ovome često moramo razmišljati, o toj Božjoj besplatnosti, o činjenici da ne trebaju velika materijalna dobra, čak ni umna, da budemo blizu Bogu: Bog je u meni, u mom srcu i na mojim usnama – zaključio je Benedikt XVI.
Govoreći pak o drugom daru Duha Svetoga, rekao je da on proizlazi iz prvoga; čovjek koji otkrije bliskost s božanskim mora ju svjedočiti svim svojim bićem. Mora svjedočiti istinu ljubavi Božje jer je ona, i ništa drugo – istaknuo je Papa – bit kršćanske vjere. Važno je da kršćanstvo nije zbroj ideja, da nije filozofija ni teorija, nego je način življenja, ono je milost, ono je ljubav. Jedino ovako bivamo kršćani: ako se vjera pretače u ljubav, ako je ljubav. Naš Bog je s jedne strane Logos, vječna Riječ, ali je i ljubav. On nije hladna matematika koja izgrađuje svemir, taj vječni Logos je vatra, on je ljubav. U nama samima bi se moralo ostvariti jedinstvo razuma i ljubavi, vjere i ljubavi – primijetio je Papa.
I treći je dar Duha Svetoga – dodao je Sveti Otac – povezan s prva dva. Božju ljubav treba naviještati ljudima, svakome čovjeku, koji je za kršćanina bližnji i brat. Osvrćući se na prispodobu o dobrome samaritancu, Papa je istaknuo pouke koje iz te parabole dolaze do nas, a koje se jako dobro priliče afričkoj stvarnosti. Ljubav nije nešto individualno, nego je univerzalna i stvarna. Granice među plemenima, narodima i religijama treba otvoriti univerzalnosti Božje ljubavi u našim sredinama, sa svom potrebnom konkretnošću. Molimo Gospodina da nam udijeli novu Pedesetnicu, da nam pomogne biti njegovi službenici u današnjem povijesnom trenutku svijeta – zaključio je Benedikt XVI.