Čovjek ne može sam provoditi pravdu, on treba izići iz opsjene samodostatnosti i ući u veću pravednost, koja je pravednost ljubavi, pravednost koju ostvaruje Krist – napisao je papa Benedikt XVI. u ovogodišnjoj poruci za Korizmu koja započinje na Pepelnicu, u srijedu 17. veljače. Poruka, koja je 4. veljače predstavljena u Tiskovnome uredu Svete Stolice, usredotočena je na riječi svetoga Pavla: Pravednost se Božja očitovala po vjeri u Isusa Krista.
Sveti se Otac prije svega zadržao na značenju riječi 'pravednost' koja, po poznatim riječima Ulpijana, rimskoga pravnika iz III. stoljeća, znači „dati svakome njegovo“. Ali ono što je čovjeku najpotrebnije, ne može mu biti zajamčeno zakonom – primijetio je Papa. Sigurno su potrebna materijalna dobra – napomenuo je nadalje Sveti Otac i oštro osudio ravnodušnost prema gladi u svijetu – ali pravednost u razdiobi ne daje ljudskome biću sve ono 'njegovo' na koje ima pravo. Čovjeku je, naime, kao kruh, pa i više od kruha, potreban Bog i njegova besplatna ljubav – naglasio je Papa te riječima svetoga Augustina podsjetio da nije ljudska pravednost ona koja čovjeka udaljuje od pravoga Boga.
Papa je potom upozorio na trajnu čovjekovu napast da izvor zla pronalazi u vanjskim uzrocima, te napomenuo kako, idući u tom smjeru, brojne suvremene ideologije vjeruju da mogu ostvariti pravednost uklanjajući jednostavno te izvanjske uzroke. Taj je način razmišljanja Sveti Otac nazvao naivnim i kratkovidnim, jer – kako je naglasio – nepravda, plod zla, nema isključivo izvanjske korijene; ona potječe iz ljudskoga srca, u kojemu se nalaze izvori tajnovitoga sudioništva sa zlom. Čovjek, naime, u sebi osjeća čudnu privlačnost zbog koje se povlači u sebe, ističe se iznad i protiv drugih; riječ je o samoljublju, posljedici Istočnoga grijeha – napomenuo je Sveti Otac.
Pojašnjavajući nadalje kako čovjek može svladati svoje samoljublje, Papa je podsjetio na smisao pravednosti u židovskoj mudrosti. Kada daje siromahu, strancu, siročadi ili udovici, za Izraelca to nije ništa drugo doli dužno uzvraćanje Bogu, koji se smilovao nad bijedom svojega naroda… Bog je pozoran na vapaj bijednika, i zauzvrat traži da Ga se sluša, traži pravednost prema siromahu… Kako bi se ušlo u pravednost, potrebno je izići iz one opsjene samodostatnosti, iz onoga dubokog stanja zatvorenosti, koje je sâmo uzrok nepravde. Potrebno je oslobođenje srca koje zakon, sâm, nije u stanju ostvariti.
Kršćanski navještaj pozitivno odgovara na čovjekovu žeđ za pravednošću – istaknuo je nadalje Sveti Otac. Kristova pravednost, naime, dolazi od milosti, gdje nije čovjek taj koji ispravlja i ozdravlja sama sebe i druge, nego gesta ljubavi Boga koji se otvara sve do kraja, sve dotle da dopušta da u njega uđe 'prokletstvo' koje pripada čovjeku, kako bi mu zauzvrat prenio 'blagoslov' koji pripada Bogu, i to po Božjoj pravednosti koja je sasvim drugačija od one ljudske. Pred pravednošću Križa moguće je pobuniti se, jer on ističe da čovjek nije neovisno biće, nego mu je Bog potreban kako bi u potpunosti bio to što jest. Obratiti se Kristu, stoga, znači izići iz opsjene samodostatnosti te otkriti i ponizno prihvatiti vlastitu bijedu i potrebu za Božjim oprostom i prijateljstvom. Zahvaljujući Kristovu djelovanju možemo ući u veću pravednost, u pravednost ljubavi, pravednost onoga koji se uvijek osjeća više dužnikom nego vjerovnikom, jer je primio više od onoga što je mogao očekivati – istaknuo je Sveti Otac. Osnažen tim iskustvom, kršćanin je potaknut pridonijeti oblikovanju pravednih društava, u kojima svi primaju ono što im je potrebno za život u skladu s vlastitim ljudskim dostojanstvom, i u kojima je pravednost oživljena ljubavlju – istaknuo je Sveti Otac na koncu Korizmene poruke.