08-03-2001

 

Zbivanja u Vatikanu
Grčke pravoslavna Crkva pozitivno o Papinu pohodu Grčkoj
Druge vijesti iz Crkve
Biskup Ratko Perić na Hrvatskom narodnom saboru u Mostaru
Vijesti iz svijeta

 

 

 

 

 

 

Duhovne vježbe u Vatikanu
Slušanje Božje riječi i sudjelovanjem na sakramentima dva su oblika crkvenog zajedništva – rekao je čikaški nadbiskup, kardinal Francis Eugene George, koji ovih dana u Vatikanu vodi duhovne vježbe za članove rimske kurije, na kojima sudjeluje i Sveti otac. To je zajedništvo - prema njegovim riječima – bitni domet, kojim je obilježen svaki odnos kršćanskog života. Govoreći o zajedništvu u Božjoj Riječi i zajedništvu koje se ostvaruje po sakramentima, kardinal je George istaknuo kako je za ulaz u to zajedništvo prije svega potrebno naučiti slušati Krista. “U svijetu prepunom buke, koja nas rastresa, ljudi, a posebno mi pastiri Crkve, moramo naučiti slušati Boga i bližnjega kako bismo produbili naše zajedništvo – rekao je propovijednik na duhovnim vježabama u Vatikanu, nadodajući kako na tom putu nailazimo na teškoće, koje proizlaze iz istočnog grijeha. Adamov istočni grijeh doveo je do gradnje babilonske kule, simbola nemogućnosti priopćavanja među ljudima. To je uspio prevladati Duh Sveti na Duhove, ponovno uspostavljajući istinski dijalog između Boga i ljudi. Iz toga proizlazi “koinonia”-zajendištvo, koje drži na okupu Crkvu. To je odraz zajedništva Presvetog Trojstva, u kojem božanske osobe postižu potpuni identitet u posvemašnjem svom darivanju. Slično se zbiva – prema riječima kardinala Georgea – i u crkvenom životu, gdje ustrojstvo, obredi i vjera stvarju jedinstvo današnjice i sutrašnjicce. Zbog toga je potreban i drugi oblik sakramentalnog zajedništva ili bolje Kristovog djelovanja. Da bi to zajedništvo postalo istinsko potrebna je dosljednost. Sakramentalna dosljednost – kako je objasnio propovijednik – znači sklad liturgijskog slavlja i življenja, sklad molitve i djelovanja. Oni koji žive od liturgijskih slavlja iskreni su i duhovno zdravi, mirni u dubini svog bivstva. Napuštajući crkvu i suočavajući se sa svakodnevnom problematikom, oni ostaju snažni i borbeni. Jučer popodne propovjednik je razradio problem slobode, koju je Bog svojom spasiteljskom moći dao čovjeku. Tu je prije svega sloboda primanja i davanja. U vremenu kulta samostalnosti, koji čovjeka izolira od drugih, tu slobodu treba prihvatiti kao simbol primata biti nad činiti, primata ljudskog dostojanstva nad sposobnostima proizvodnje. Kristovo posredovanje je dovelo do jednog drugog oblika slobode, do dragovoljnog prihvaćanja trpljenja u ime vjere. Svojim trpljenjem Isus pokazuje svoju slobodu – primjetio je kardinal George, nadodajući kako Crkva preko svojih mučenika od početka pa do danas pokazuje da je spremna i krvlju svjedočiti otajstvo križa.

Grčka pravoslavna Crkva pristala na Papino hodočašće u Grčku
Sveti Sinod Grčke pravoslavne Crkve pod predsjedanjem arhiepiskopa Christodoulosa jučer je pristao na posjet Pape Ivana Pavla II., koji želi hodočastiti stopama apostola Pavla, Ateni. Sveta je Stolica – kako je potvrdio novinaru Radio Vatikana ravnatelj tiskovnog ureda, Navarro Valls - primila sa zadovoljstvom tu odluku vrhovnog upravnog tijela Grčke pravoslavne Crkve. Sveti će otac na taj način moći posjetiti areopag u Ateni, koji ima – kako je primjetio Navarro Valls – i ekumensko obilježje. Zbog toga je Papa posebno zahvalan vodstvu grčke pravoslavne Crkve.Za sada još nije određen datum, ali se ubrzano radi na pripremama. Glasnogovornik Svete Stolice se nada da će moći brzo priopćiti više pojedinosti o tom Papinom hodočašću u Atenu. Već se radi na putovanju u Siriju i na Maltu. Sada organizatori proučavaju mogućnosti za organizaciju i ovog u glavni grad Grčke. Apostolski nuncij u Grčkoj, nadbiskup Tabet, koji već mjesecima pregovara s predstavnicima Grčke pravoslavne Crkve, smatra da je to povijesni trenutak. Sveti je otac – prema njegovim riječima sa strepnjom očekivao odluku Svetog Sinoda Grčke pravoslavne Crkve. Njihova je odluka – prema uvjerenju Navarra Vallsa i nadbiskupa Tabeta – vrlo važna pod ekumenskim vidikom, ali i osobno za Papu Ivana Pavla II, koji će tako moći ostvariti svoje željeno hodočašće stopama apstola Pavla. Biskupi grčke pravosalvne Crkve ističu više ekumensku komponentu putovanja nego li hodočasničku. To potvrđuje – prema riječima apostolskog nuncija Tabeta – koliko je i grčko-pravoslavnoj Crkvi stalo do jedinstva kršćana. Upravo zbog toga je ovo povijesni trenutak. To je naime prvi puta da jedan Papa posjećuje Grčku, gdje je sveti Pavao doživio prvi doticaj Evanđelja s grčkom kulturom.

Tauran nakon pohoda Iranu
Iran, vjeran svojoj dugoj multikulturalnoj i multireligioznoj povijesti, želi pridonijeti međunarodnom suživotu – izjavio je tajnik Svete Stolice za odnose s državama, nadbiskup Jean Louis Tauran, na kraju svog četverodnevnog posjeta ovoj islamskoj republici, koja broji gotovo sedamdesetak milijuna stanovnika. Katolička i opće kršćanska zajednica u toj je zemlji malobrojna, ali kompaktna. Sveta Stolica podržava redovite diplomatske odnose s Iranom. Zahvalivši iranskim vlastima za širokogrudno gostoprimstvo, nadbiskup Tauran je primjetio kako su mu razgovori i kontaki, koje je tijekom svog boravka imao u Iranu, omogućili da bolje upozna suvremenu iransku stvarnost i kako mu se pružila prilika da upozna životne uvjete kršćanske zajednice, a posebno katoličke crkve u toj zemlji. Otvoreno ozračje dijaloga s iranskim vlastima omogućilo je – prema riječima nadbiskupa Taurana - da se bolje odrede mogućnosti sudjelovanja katoličke Crkve i njezinih mjesnih ustanova u iranskom društvu. Dijalog među civilizacijama i kulturama, koji promiče Iran, pun je dobrih izgleda – zaključio je optimistički tajnik Svete Stolice za odnose s državama, nadbskup Jean-Louis Tauran.

Pozdravni govor mostarskog biskupa Ratka Perića na Hrvatskom narodnom saboru u Mostaru
Donosimo u cijelosti pozdrav mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića na Hrvatskom narodnom saboru, 3. ožujka u Mostaru. Pozdravni govor preuzeli smo iz IKE, budući da je naišao na veliki odjek u javnosti, cijelovit govor objavit ćemo u tri nastavka. Ovaj govor vidimo kao prikaz u svjetlu vjere problema hrvatskog naroda u BiH. U svojstvu mjesnoga biskupa u Mostaru, prigodom održavanja 2. zasjedanja ovoga značajnoga Skupa, biskup je pozdravio sve sudionike, napose zastupnike Sabora. “Razlozi su za to mnogobrojni, ne mogu se svi ni nabrojiti", kazao je mostarski biskup i nastavio:
1) Demokracija. Ako u Bosni i Hercegovini, kao i u drugim civiliziranim zemljama svijeta, treba u društvenom smislu funkcionirati demokracija, tj. vladavina narodne većine - a svi se slažu da treba! - onda pozdravljam ovaj Sabor kao građanski iskaz glasačkoga tijela hrvatskoga naroda i kao politički izboren i moralno dopustiv oblik samozaštite ovoga naroda. I za one koji se smatraju učiteljima demokracije vrijedi zakon da ne mogu zaobilaziti zakon demokracije!
2) Referendum. Ako hrvatski narod u BiH ima pravo na samoobranu svoga bića i svojih prava, obveza i sloboda - a bjelodano je da ima! - onda ovaj Sabor pozdravljam kao plebiscitarno izborenu i očitovanu odluku toga naroda na prošlogodišnjem referendumu. Stoga ovaj Sabor kao društvena i politička institucija treba ostati stabilna i trajna, makar se sve stranke promijenile i silom ukinule i svi današnji sudionici ovoga Zasjedanja sišli s povijesne tribine; kažem: "institucionalno" ostati, jer je to zahtjev političke volje hrvatskoga naroda, koji će se konstituirati u najprikladniji samoodrživi državni oblik u zemlji.
3) Jednakopravnost. Ako u BiH postoje tri naroda - a svima je očito postoje! - oni su nužno upućeni na uzajamno poštovanje, suradnju i ravnopravnost. Stoga pozdravljam ovaj Sabor kao predstavništvo očitovano demokratskim izborom hrvatskoga naroda koji želi živjeti s drugim narodima na osnovi jednakopravnosti, tj. prava na život, na povratak svih na svoje, na osiguran im ostanak dostojan čovjeka, na kulturnu i prosvjetnu samosvojnost, na uporabu jezika, na zdravstvenu zaštitu, na vlastitu obranu i mass-media, na rad i ekonomsku raspodjelu dobara, na vlastito znakovlje, na osnovne slobode uključujući slobodu misli, savjesti, religije i uvjerenja, na narodno samoodređenje i suverenost, poštujući nepovredivost vanjskih granica ove zemlje. Pomažući svomu narodu, Sabor će tako pomoći i drugim narodima.
4) Narod i međunarodna zajednica. Ako je hrvatski narod želio - a jest želio jer se našao u velikoj nevolji! - da u nedavnom besmislenu krvoproliću intervenira moćna međunarodna zajednica, onda pozdravljam Sabor koji će pokazati da ovaj narod, zahvalan za političku intervenciju u zaustavljanju rata, koji je isto tako od te iste međunarodne zajednice mogao biti spriječen u samome početku, nije tom svojom željom htio prijeći iz jednoga bespravlja u drugo. Niti je mogao potpisati i izručiti svoj identitet, suverenitet i subjektivitet toj zajednici da ga ona prekraja, pretapa i radi od njega kako joj se svidi. Ovaj se narod spreman suočiti s povijesnom istinom, s ljudskom pravdom, željan trajnoga mira i raspoložen na recipročno praštanje sa svima, ali ne na robovanje nikomu. Niti će se Hrvat pomiriti s time da mu se grijeh na svjetskoj razini medijski i sudski udeseterostručuje, a grijesi i zločini drugih deseterostruko umanjuju. Istina rađa pravdu, pravda donosi mir, a iz pravoga mira nastaje opće izmirenje!
5) Revizija. Ako je svaka politička ustanova podložna promjeni i usavršenju - a svima je očito da jest! - onda pozdravljam predstavnike ovoga Sabora kao mjerodavne pregovaratelje s predstavnicima međunarodne političke zajednice, da u ovom traženju izlaza iz be-ha krize, nađu mirno, pravedno i trajno državno uređenje, revidirajući ne samo pojedine nepravedne zakone već donesene, nego pogotovo revidirajući nesavršeni Washingtonski sporazum iz 1994. i još nesavršeniji Daytonski iz 1995. Ne prestajemo ponavljati da su ti međunarodni politički akti ozakonili i omogućili da, nepravednom podjelom zemlje, hrvatski narod ostane ne samo prepolovljen, nego, evo, i egzistencijalno ugrožen, iz parlamenata odstranjen i na stup srama na sudištu u Haagu pribijen. Odgovorni predstavnici međunarodne zajednice svega su toga svjesni, pa opet ostaju na ovakve javne vapaje više gluhi nego stvarno zabrinuti.
Sabor svojim miroljubivim radom može biti jasan odgovor svjetskoj političkoj strategiji i njezinoj taktici s Haaškim sudom kojemu je, kako narod ovdje općenito shvaća, bitna namjera da se zemlja, daytonski pacificirana, ovako kontradiktorno konstituira, pa i pod cijenu presuda od 15, 25 i 45 godina robije braniteljima hrvatskoga naroda, koji su se većinom svojevoljno prijavili na suđenje i, nakon više godina čekanja sudskoga procesa, nije im dokazan nijedan individualan zločin.
Međunarodna je, kažu, previše utrošila na ovaj be-ha projekt da se sada vraća s krivoga puta. Pametan čovjek, kad zaluta, zna da ga manje košta ako se natrag vrati, nego da i dalje luta! Ovaj Sabor svojim odlučnim, odgovornim i ozbiljnim djelovanjem, prema međunarodno prihvaćenim načelima, može pomoći i svomu narodu i spasiti čast te nagluhe i lutajuće međunarodne politike u BiH!

Posjet biskupa Splitske metropolije Kninu
Često do sada biskupi Splitske metropolije čuli su od biskupa Ivasa o teškom stanju i situaciji stanovništva u gradu Kninu, a osobito je nezavidna situacija izbjeglih i prognanih. Stoga su biskupi ove crkvene pokrajine, kako javlja don Ivan Bodrožić,tajnik msgr. Marina Barišića, na svom posljednjem zasjedanju održanom u Splitu 7. ožujka odlučili preko Caritasa animirati sve župne zajednice u svojim biskupijama. Korizma, kao vrijeme obraćenja i solidarnosti idealno je vrijeme da se učini i ovaj konkretni gest bratske kršćanske ljubavi prema ugroženim stanovnicima grada Knina. Kolikogod je važna materijalna pomoć, biskupi su svjesni da je još važnije doći, vidjeti, posjetiti, razgovarati i uvažiti te ljude, iskazati im ljudsku i kršćansku podršku, jer, na žalost, oni su sada već skoro zaboravljeni, puni neizvjesnosti i napušteni, ne samo od međunarodnih humanitarnih organizacija čija je pomoć pristrana, nego čak ponekad i od svojih domaćih društveno-političkih tijela, pa i od svoje braće i sestara po vjeri. Svjesni svega toga biskupi Splitske metropolije naći će se zajedno u nedjelju 11. ožujka u Kninu na euharistijskom slavlju u 11 sati, zajedno sa braćom svećenicima koji pastoralno djeluju u Kninu i sa svim vjerničkim pukom Božjim koji živi u ovom gradu.

Dan žena
Pod geslom “Žena i mir” Međunarodna zajednica danas obilježava “Dan žena”.
U sjedištu Organizacije ujedinjenih naroda u New Yorku taj je dan, koji podsjeća na pobonu tekstilnih radnica u New Yorku 1857., prvi put službeno obilježen prije 25 godina. Svjetski dan žena podsjeća i na stotinjak poginulih radnica u jednoj požarom zahvaćenoj američkoj tvornci 1908.godine. Na početku trećeg tisućljeća, simbola napretka, tehnologije i blagostanja veći dio žena u svijetu živi u teškim i opasnim okolnostima. Glavni tajnik Organizacije ujedinjenih naroda, Kofi Annan, podsjeća u svojoj poruci kako su žene u ratnim sukobima, ali i u normalnim životnim uvjetima najviše izložene zlostavljanjima i nasiljima. Žene ne izazivaju niti vode rat. Ali redovito bivaju zlostavljene, ponižavane, često i silovane. Uništavajući njihov moral neprijatelji misle uništiti otpor cijelog društva. Istina je da treba još mnogo učiniti za obranu dostojanstva žene, za mir i za sigurnost – priznaje tajnik organizacije ujedinjenih naroda, primjećujući da je ipak napravljeno dosta toga u svladavanju kulture nekažnjavanja onih koji zlostavljaju žene. Kao primjer navodi Haški sud. Pothvatima Organizacije ujedinjenih naroda i zakonodavstvima nekih zemlja zadovoljna je i Visoka povjerenica Ujedinjenih naroda za ljudska prava, Mary Robinson. Osude Haškog suda svjedoče – prema njezinim riječima – da sustavno seksualno silovanje i ponižavanje žena i djevojaka kao i njihovo zarobljivanje tijekom rantih sukoba više nemože proći nekažnjeno.

Teška drama milijuna djevojčica u svijetu
Dok njihovi vrsnici slušaju bajke i igraju se s lutkama i loptom, milijuni djece poglavito djevojčica već su udate i često očekuju dijete. Prijevremeni brakovi – u koje su uključena također i djeca koja još nisu psihološko-fizički zrela – predmet su posljednjeg alarma Fonda Ujedinjenih Naroda za djetinstvo. Još jedan drugi, teži vidik diskriminacije jest oblik seksualnog osakaćivanja djevojčica u mnogim zemljama Afrike i Srednjeg Istoka. Svake godine više od dva milijuna djevojčica od četiri do 12 godina bude seksualno osakaćeno. Trenutačno je 130 milijuna žena u svijetu na kojima je provedena ekscizija to jest uklonjeni su im u djetinjstvu klitoris ili usmine. Mislilo se da je toj pojavi razlog vjera, što nije istina. Djevojčice se podvrgavaju eksciziji u ime drevne tradicije i običaja, no nemože se isključiti i neznanje. O ovoj drami govorilo se u utorak u Rimu, na međunarodnom skupu, na kojemu je sudjelovala i Maryan Ismail, predsjednica Udruge somalske mame i djeca iz Milana, istaknuti su brojni zdravstveni problemi uzrokovani praksom spolnog sakaćenja, koje se općenito provodi u lošim higijenskim uvjetima, kao što su gubljenje krvi, urinarne infekcije koje mogu završiti sepsom i drugo. Poseban poziv je upućen obiteljima, poglavito bakama i mamama, koje trebaju znati da ta praksa nije bila pravedna za njihove kćeri pa može biti dokinuta i za njihove unuke.