09- 03- 2001

Duhovne vježbe u Vatikanu
Beatifikacija španjolskih mučenika
Pozdravni govor biskupa Ratka Perića na Hrvatskom narodnom saboru
Prioćenje BK BiH
Druge vijesti iz Crkve

Duhovne vježbe u Vatikanu
Siromaštvo i vlast, dva elementa na prvi pogled oprečna, obilježavaju crkveno poslanje – rekao je čikaški nadbiskup, kardinal Francis Eugene George, obrazlažući Kristovo poslanje apostola tijekom predposljednjeg dana duhovnih vježbi u Vatikanu, na kojima sudjeluje i Sveti otac. Duhovne vježbe završavaju sutra u jutro kratkim nagovorm Pape Ivana Pavla II., koji će u nedjelju proglasiti 233 španjolskih mučenika blaženima. Kardinal je George primjetio kako se tu ne radi o svjetskoj moći, već onoj Kristovoj. Snaga opraštanja, uništavanja lanaca, koji drže čovjeka u ropstvu smrti i grijeha. Tu su moć posjedovali Charles de Foucault, Dorothy Day, Majka Terezija iz Kalkute kao i brojni misionari ovog stoljeća, koji su ponijeli Evanđelje u siromaštvo. To obilježje siromaštva mora biti – prema riječima kardinala Georgea – uvijek sredstvo poslanja, a ne svrha samom sebi. Svrha siromaštva je približavanje onima, kojima se nosi Radosnu vijest. Ovaj visoki američki crkveni dostojanstvenik je podsjetio članove rimske kurije kako postoji više oblika siromaštva. Jedno se od tih oblika siromaštva odnosi i na djelatnike u rimskoj kuriji, koji se moraju odreći izravne pastoralne djelatnosti. Sve se to ne može shvatiti – primjetio je kardinal George – bez otajstva Kristovog utjelovljenja. Paradoks Utjelovljenja usko je povezan s pradoksom našeg poslanja. Isus je došao k nama i mi ga moramo ponijeti svijetu. Kao što je on došao k nama u siromaštvu i s vlašću, tako ga i mi moramo ponijeti svijetu našim siromaštvom i njegovom vlašću. Osvrćući se na prispodobu o izgubljenoj ovci u drugom je razmtranju kardinal George jutros istaknuo kako je središnji zadatak kršćanskog poslanja briga za slabe, očajne, grešnike jednom riječu za sve one koji su se udaljili od Boga i možda se i suprostavljaju Crkvi. Tražiti izgubljene ovce najvažniji je zadatak svećeničkog poslanja. Jučer popodne kardinal George je razradio teme o dinamičnom zajedništvu Crkve i nebeskog Jeruzalema. U očekivanju nebeskog Jeruzalema Crkva mora ustrajati u svom poslanju. To je obećanje – prema njegovom uvjerenju - usko povezano s mirom, koji ćemo posvema postići – kako nas uči sveti Ivan u svom Otkrivenju - tek ostvarenjem nebeskog Jeruzalema.

Beatifikacija 233 španjolska mučenika
U nedjelju će Papa Ivan Pavao II. proglasiti 233 španjolska mučenika blaženima. Radi se o slugama i službenicama Božjim, koji su bili ubijeni tijekom vjerskih progonstava tridesetih godina. Stvaranjem takozvane Druge republike u Španjolskoj laički su krugovi napadali katoličku Crkvu, optužujući je zbog velikih gospodarskih posjeda i premale socijalne osjetljivosti. U svibnju 1931.godine bilo je spaljeno nekoliko samostana u Madridu i oskvrnjen grob svetog Franje Borgie, trećeg vrhovnog poglavara Družbe Isusove. Najveći napadi na katoličku Crkvu započeli su 1934. komunističkom pobunom u Asturiji, tijekom koje je bilo ubijeno na desetke svećenika, sjemeništaraca, redovnika, redovnica i aktivnih svjetovnjaka. Kardinal Vicente Enrique y Tarancon, opisujući taj tragični period, piše: “Crveni su namjeravali uništiti kršćanstvo u Španjolskoj. Čak i više namjeravali su od Španjolske napraviti podružnicu Rusije”. Mučenici, koji će u nedjelju biti proglašeni blaženima, potječu iz 32 biskupije. Najviše ih potječe iz Valencie 226, iz Barcelone 6 i iz Liride 1. Većina ih je bila ubijena 1936. Drugi su međutim ubijeni između 1937. i 1939 .godine. Proglašenje ovih novih 233 španjolskih blaženika obilježeno je masovnim ubojstvima. Prema riječima pročelnika kongregacije za proglašenje svetih i blaženih, kardinal Josea Saraive Martinsa, pobunjenici su se na njih okomili nečuvenim divljaštvom. Mnogi su od njih poginuli s povicima “Živio Krist Kralj”. To je bio ubičajeni pozdrav među kršanima onog vremena u Španjolskoj. Pred prijetnjama i mučenjima oni su radije prolili krv, nego li zanijekali svoju vjeru. Govoreći o mučenicima 20.stoljeća, Sveti je otac, istaknuo kako su ovi španjolski mučenici svjedoci vjere, koji nam svojim primjerom pokazuju put Kristu. U svojim su slabostima pokazali čvrsto suprostavljanje zlu. U njihovoj se krhkosti očituje snaga vjere i milosti Božje. Ti odvažni svjedoci vjere predali su nam - prema riječima pročelnika kongregacije za proglašenje svetih i blaženih – dragocjenu baštinu proživljavanja križa u svijetlu Uskrsa. Ta je baština zajedničko blago svih crkvenih zajednica. Ono podupire sve kršćane trećeg tisućljeća. Uz brojne svećenike među ovim novim blaženicima nalazimo pripadnike brojnih muških i ženskih redovničkih zajednica, ali i laičkih muških i ženskih suradnika, među kojima je i Božja službenica Tereza Ferragud, majka četiriju redovnica. Zbog progonstava one su morale napustiti samostan i skloniti se kod majke u rodnu kuću. Kada je skupina pobunjenika došla uhvatiti redovnice, majka je odlučila poći s njima. Dva su tjedna provele zajedno u zatovru i kad su odvezli kćeri na strijeljanje, majka je tražila da povedu i nju što su krvnici rado učinili. Gledajući kako joj kćerke padaju jedna za drugom, ona ih je hrabrila: “Djeco, ostanite vjerne vašem zaručniku Isus Kristu i nemojte popustiti pred obećanjima ovih ljudi". Na kraju je i ona bila ubijena.

Pozdravni govor mostarskog biskupa Ratka Perića-2. dio
Donosimo pozdrav mostarsko-duvanjskog biskupa Ratka Perića na Hrvatskom narodnom saboru 3.ožuka u Mostaru. Govor vidimo kao prikaz teškoća, u svjetlu vjere, Hrvatskog naroda u BiH. Preuzeli smo ga od IKE, slijedi drugi nastavak.
6) Narod, ne "ostali". Ako su Hrvati samostojan, samonikao, izvoran narod u BiH - a jesu, i to ne od jučer - onda pozdravljam ovaj Sabor koji će kao mjerodavan faktor međunarodnoj zajednici reći da ne smišlja zakone koji će dva druga naroda promicati u prave narode s pravnim političkim i državnim institucijama, a Hrvate postupno micati u rubriku "ostali", ugrožavajući im političku volju, i stoga također ime, jezik, vjeru, kulturu i sve ono po čemu se narod smatra narodom. To ne bi smjela dopustiti ni druga dva naroda. S njihovim će se narodnim predstavnicima ovaj Sabor na ravnopravnoj nozi nositi i konsensusom donositi najbolja rješenja, pa ako treba i u prisuću međunarodne zajednice.
7) Divide et impera. Ako je međunarodna zajednica - jesu li to predstavnici Europske Unije, Sjedinjenih Američkih Država ili Ujedinjenih Naroda, ne znam - uvjerena da silom SFOR-a može implementirati ili odjelotvoriti političku kontradikciju, tj. na papiru priznavati hrvatski narod, a u praksi mu ignorirati političke glasove i volju - onda pozdravljam ovaj Sabor koji će kao legitiman subesjednik tražiti od te međunarodne političke zajednice da prema hrvatskomu narodu i njegovim zakonitim zastupnicima prestane s metodom "kandžije i mrkve". Sankcije koje se poduzimaju samovoljnim svrgnućem političkih predstavnika, nasilnim provaljivanjem SFOR-ovaca u hrvatske institucije, manevriranjem predizbornoga zakona, pristranom podjelom ekonomske pomoći i tomu slično niti su za jedan narod pedagoška, demokratska i moralna mjera, niti su na čast onima koji ih tako primjenjuju. Isto tako ako međunarodni arbitar federalne, državne i daytonske ustave arbitrarno mijenja - a očito mijenja pa potom ponekad arbitrarno pere ruke da nije u njegovoj moći opozvati što je sam nametnuo - onda pozdravljam ovaj Sabor koji će kao legitiman i respektabilan sugovornik od međunarodne zajednice tražiti da se domaćim političkim pojedincima, koje narod kao takav nije delegirao, ne služi, uzaludno dokazujući narodu da mu tako služi, i to na njezinu političku kompromitaciju a na opću hrvatsku narodnu štetu. Nije ljudsko pravo i sloboda u međunarodnom ni vojnom potencijalu, ni novčanom kapitalu, ni Haaškom tribunalu, nego u Božjem zakonu, u dostojanstvu čovjeka i naroda, koje mu je Stvorac njegov dao. A kao razuman narod, Hrvati će sa zahvalnošću primiti međunarodne "dobre usluge" za opće dobro.
8) Zakonita borba. Židovsko je plemensko pučanstvo živjelo 400 godina u Egiptu ne kao narod, nego kao raja, kao bijelo i crno roblje crnčeći na faraonskim plantažama i piramidama. A uvijek su nazivani takozvanim "građanima" koji su bili bez ljudskih prava i građanskih sloboda s drugima, a u neka doba čak bez prava na život rođene muške djece, pa prema tomu nisu bili građani ni drugoga, nego dvadeset i drugoga i nikakva reda.Mojsije je s bratom Aronom, po nadahnuću Boga stvoritelja i osloboditelja, stao pred silnoga faraona, stavio se na čelo tih robijaša i "građana" . Među pučanstvom vladao je do tada zakon bez zakona: otmi, prevari, ubij, samo da se ne zna ili da te nitko ne može uhvatiti. Tako bijaše sve do onoga trenutka dok nije Mojsije sišao s Božjega brda Sinaja s Dvjema pločama u rukama i narodu predao Ustav i sustav zapovijedi Božjih: Boga se boj! Roditelje poštuj! Bližnjega ne ubijaj! Tuđe ne otimaj! Na susjeda ne potvaraj! Na bližnjega lažno ne svjedoči! Grješno ne bludniči! Dapače, niti poželi tuđega ženidbenog druga niti ikakve tuđe stvari.
Hrvati, pa tako i hrvatski katolici, na ovim su be-ha prostorima bili preko četiri stoljeća više na otomanskom čitluku i u zatvoru nego na svojoj njivi i slobodi. A sedamdeset godina prošloga stoljeća više u emigraciji i u jugoslavenskom zatvoru i strahu nego na svome slobodnome okrajku. Hrvatski narod ne želi biti ni u čijim, ni domaćim ni u međunarodnim lancima, nego narod na svojoj zemlji, svoj na svome, s ljudskim dostojanstvom, samopoštovanjem i poštovanjem drugih. On želi poštovati sve Božje zapovijedi i sve pravedne ljudske zakone.

Priopćenje BK BiH
Članovi Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine na susretu u Sarajevu, održanom 8. ožujka 2001., razmotrili su. između ostaloga, i novonastalo stanje hrvatskog naroda u zemlji i s tim u vezi daju slijedeće priopćenje:
1. Izražavaju duboku zahvalnost Svetom Ocu, koji je 9. veljače 2001. predstavnicima Internacionalne lige humanista ponovio svoju očinsku brigu za narode Bosne i Hercegovine i između ostaloga rekao: "Potrebni su potpora i razumijevanje: potpora da bi se svladale postojeće društvene, političke i gospodarske poteškoće, razumijevanje da bi se našla što bolja rješenja koja odgovaraju zakonitim očekivanjima sva tri konstitutivna naroda zemlje."
2. Kolegijalno usvajaju načela koja je mons. Ratko Perić kao mjesni biskup izrekao u svom Pozdravu Hrvatskome narodnom saboru u Mostaru, 3. ožujka 2001.
3. Izražavaju svoje neslaganje s načinom na koji predstavnici Međunarodne zajednice u BiH ignoriraju volju hrvatskog naroda, izraženu na izborima u studenome 2000.
4. Budući da je hrvatski narod, kao i druga dva naroda, konstitutivan na području cijele Bosne i Hercegovine, smatraju da odluke Međunarodne zajednice o izbornom zakonu, o načinu biranja članova Predsjedništva, o ulozi Doma naroda stvarno dokidaju ravnopravnost i jednakost hrvatskog naroda u odnosu na druga dva naroda.
5. Pozivaju mjerodavne predstavnike Međunarodne zajednice da dijalogom s predstavnicima, kojima je hrvatsko biračko tijelo dalo svoje demokratsko političko povjerenje, traže i nađu odgovarajuće rješenje sadašnje krize.
6. Potiču političke predstavnike, koji su legalno i legitimno izabrani da zastupaju nacionalne interese hrvatskog naroda na cijelom području Bosne i Hercegovine, da budu otvoreni za dijalog sa svima koji traže pravedno društveno-političko rješenje za ovu zemlji i sve njezine stanovnike.
7. Ograđuju se od svih onih koji bi bitne interese hrvatskog naroda htjeli iskoristiti u privatne svrhe, kao i od svih onih koji bi taj narod htjeli svesti na nacionalnu manjinu i tako ga, radi svojih zamišljenih ciljeva, umjesto da mu pomognu vratiti se u vlastite domove, prisilili na odlazak iz ove zemlje.
8. pozivaju sve članove hrvatskog naroda na dostojanstveno držanje a posebno vjernike katolike na molitvu i puno povjerenje u Božju providnost.

Simpozij o Dietrichu von Hildebrantu u Zagrebu
Filozofski fakultet Družbe Isusove u Zagrebu i Odjel za kršćansku filozofiju Hrvatskog filozofskog društva organiziraju u subotu, 10.ožujka, u prostorijama Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, međunarodni simpozij pod naslovom: “Filozofija Dietricha von Hildebranda”. Na simpoziju će nastupiti više profesora, vrsnih poznavatelja ove problematike, među kojima monsinjor Ivan Devčić i dr. Josef Seifert. Moderatorica simpozija će biti Iris Tićac.

Zasjedanja BK Švicarske
Švicarska biskupska konferencija ovih je dana završila 251. redovno zasjedanje. U završnom priopćenju švicarski biskupi podržavaju odluku građanja da glasuju, na konzultivnom referendumu 10. lipnja, za opoziv članka 72 ustava, koji ograničava osnivanje novih biskupija. Ovu odredbu, biskupi su prosudili zastarijelom. Tijekom radova biskupske konferencija zauzeto je čvrsto stajalište stroge osude zakonskih promjena o eutanjaziji. Podržan je pak najavljeni projekt osnivanja Fondacije “Solidarna Švicarska”, zamišljen kao promicanje svih podhvata solidarsnosti u zemlji i inozemstvu. Na kraju zasjedanja švicarske BK izabran je i novi tajnik za tisak, 38- godišnji novinar Marc Aellen, inače urednik lista Cathologue.

Caritas protiv embarga Iraku
Deset godina sankcija dovelo je Irak na 126. mjesto na popisu razvijenosti zemalja. Irak podnosi teške posljedice embarga UN-a nakon zaljevskog rata. S više strana posljednih je godina traženo dokidanje sankcija. Ovih je to dana ponovno učinio i Međunarodni Caritas. U priopćenju Caritas navodi da je sredstvima koja su pristigla ovoj ustanovi solidarnsoti Katoličake crkve pomognuto 250 tisuća osoba, u hrani. 18 tisuća male djece pružena je njega. Ne računajućui popravke kuća i infrastukture, zaista je začuđujuće da je to pokrilo samo jedan dio trenutnih poreba u Iraku. U Caristsovoj izjavi se poziva i na riječi Ivana Pavla II. kojima podržava “slabe i nedužne” koji “nesmiju plaćati pogreške drugih.” Dokument Međunarodnog Caristasa završava pitanjima koja iznose kriterije procjene učinkovitosti embarga u Iraku. Kako proizlazi da nisu postignuti očekivani rezultati, držimo, stoiji na kraju, da ne postoji nikakvo opravdanje za nastavak općih gospodarskih sankcija Iraku.