28-03-2001

Opća audijencija srijedom
Papa primio izdavače poruka za dan mira
Nove nade u ekumenskom dijalogu
Sveta Stolica o problemu droge
Druge vijesti
Pismo prof. Tee Litica iz Zagreba

Opća audijencija srijedom
Papa je Ivan Pavao II. danas na općoj audijenciji govorio o naslijeđenoj kršćanskoj baštini, izvoru nadahnuća za treće tisućljeće. Posebno se osvrnuo na vrijednost biblijskih Psalama, koji imaju – kako je rekao - izvanrednu crkvenu duhovnu vrijednost. U njima nalazimo poeziju, liriku, glazbenost, simboliku, a nadasve duboki vjerski osjećaj, koji je neoštećen prošao desetke stoljeća najprije židovske, a potom kršćanske povijesti. Psalmi i mudrosne knjige Starog Zavjeta općenito velika su baština Crkve, tako da ih žarko preporuča kao molitvu ne samo posvećenim osobama, nego i laicima – rekao je Papa, pozvavši vjernike da se mole istim riječima, kojima se služio Isus, a prisutne su u tisućljetnoj povijesti Izraela i Crkve. Kriteriji za tumačenje Psalama mogu biti različiti – primjetio je Sveti otac, nadodavši kako je vrlo sugestivan onaj literarni, koji pokazuje izvanredne sposobnosti predstavljanja najraznovrsnijih osjećaja ljudske duše. Prema mišljenju Svetog Oca najvažniji ključ za čitanje Psalama je onaj kojim su se služili crkveni oci, promatrajući u tim Psalmima Kristov lik, koji je u razgovorima s učenicima jasno pripisao sebi istine, koje sadrže himni Starog Zavjeta. U Psalmima se dakle govori Kristu i to ne samo kao individualnoj fizičkoj, već i otajstvenoj osobi. Iz toga proizlazi – prema Papinim riječima – duboka crkvena i zajedniška dimenzija biblijske knjige Psalama. Prve kršćanske zajednice, a napose monasi, vrlo su se rado služili tim tekstovima. To im je poslužilo i kao obrana protiv raznih hereza. To je bila koralna pjesma, koja prati i usavršava druge oblike sabranosti i pobožnosti – rekao je Papa i nastavio: “Ovaj oblik molitve, koji potječe iz Svetog Pisma, sigurno ne isključuje druge, slobodnije izraze. Te će molitve nastaviti ne samo obilježavati osobnu, već obogaćivati i liturgijsku molitvu. Knjiga Psalama ostaje idealni izvor kršćanske molitve i Crkva će nastaviti služiti se njima i u novom tisućljeću.”Obraćajući se hrvatskim hodočasnicima Sveti je otac rekao:
"Dragi hrvatski hodočasnici, obraćam vam se riječima pozdrava i blagoslova. Od srca želim da ovo korizmeno vrijeme za svakoga od vas bude posebno pogodna prigoda za razmišljanje o otajstvu Isusa Krista u pustinji i za življenje toga otajstva u svakodnevnome životu. Hvaljen Isus i Marija!”, rekao je hrvatskim hodočasnicima Sveti Otac.

Mir je plod solidarnosti
U današnjem svijetu koji sve više postaje “globalno selo”, mir je još aktualniji zahtijev i može biti ostvaren putem “globalizacije solidarnosti”. Bila je to središnja misao koju je izrazio Papa jutors primivši u audijenciju izdavače trećeg volumena svojih Poruka za Svjetski dan mira. Zahvaljujući svojim gostima koje je dopratio apostolski nuncij u Austriji, nadbiskup Donato Squicciarini, Ivan Pavao II. ih je pozvao da ne zaborave na rizike globalizacije, ali također i na znakove nade, kako se zbiva kada svaki čovjek, i svaki narod postaje svijestan svoje međuovisnosti. Znak rastuće senzibilizacije, dakle nade, za Papu je činjenica da muškarci i žene čitavoga svijeta osjećaju nepravde i kršenja ljudskih prava, i u najudaljenijim zemljama, kao da su učinjeni prema njima samima. Naprotiv treba se zabrinuti – dodao je Papa - kada nacionalistički interesi porastu do te točke da se susret među kulturama osjeća kao prijetnja umjesto kao međusobno obogaćenje. Mir postaje ostvariv ako se nadiđe emarginacija, ako se pobijedi svaki oblik ekonomskog, vojnog ili nacionalnog imperijalizma, ako nepovjerenje prepusti mjesto prijateljskoj suradnji. Podsjećajuči na moto Pia XII.: “Mir je plod pravde”, Papa ga je na neki način izrazio jednom drugom isto tako aktualnom formulom: “Mir je plod solidarnosti”. Pravda i solidarnost u stvari čine binom koji zahtijeva poštivanje ljudskog dostojanstva. Ivan Pavao II. je zaželio da čitavi svijet bude zagrljen mrežom mira preko globalizacije solidarnosti.

Sveta stolica o centrima za liječenja ovisnika o drogama
Sveta Stolica ne može prihvatiti osnivanje i širenje centara za pružanje droge ni pod liječničkom kontrolom, jer su njihove metode etički neprihvatljive i nezakonite – rekao je predstavnik Svete Stolice, monsinjor Dominique Rezeau, na 44.zasjedanju Povjerenstva organizacije ujedinjenih naroda o drogama, koje se ovih dana održava u Beču. Monsinjor Rezeau je, analizirajući kritički rad tih centara za kontrolirano pružanje droge, istaknuo kako ti centri ne poštuju ljudsko dostojanstvo i nije im toliko ni stalo do ozdravljenja i uklapanja ovisnika o drogi u društvo. O djelotvornosti tih centara postoje dvije različite struje – primjetio je monsinjor Rezeau. Podupiratelji tih centara tvrde da postignuti rezultati dokazuju da se nanesena šteta ovisnika smanjuje za društvo i pojedince. Time se izbjegavaju predoziranosti, zarazne bolesti, infekcije i slično. Protivnici tih centara međutim tvrde, kako se djelatnost tih centara suprostavlja međunarodnim sporazumima za nadzor nad opojnim sredstvimaa. Prema njihovom mišljenju ta je djelatnost nezakonita. Vlade moraju suzbijati sve oblike trgovine i upotrebe droge. Neovisno od pravne rasprave predstavnik Svete Stolice smatra da postoji etičko načelo prema kojemu nije dozvoljeno ovisnicima o drogi ubrizgati, pa ni pod liječničkim nadzorom štetne i nezakonite tvari, jer se to protivi ljudskom životu. Na temelju tog bitnog načela – kaže monsinjor Rezeau – možemo ustvrditi da se ovisnost o drogi protivi životu. Prema tome ne možemo govoriti ni o slobodi uzimanja droge ni o pravu na drogu, jer nijedna osoba nema pravo nanijeti štetu samoj sebi. Osnivanje centara, u kojima se slobodno može uzimati droga, nije dakle dozvoljeno ni prihvatljivo pod etičkim vidikom. Ta središta ne namjeravaju čak ni pomoći ovisnicima o drogi da odustanu od korištenja droge. Ispravni bi postupak trebao nastojati pomoći dotičnoj osobi da se uključi u društvo. Predstavnik Svete Stolice nije osudio one koji se utječu tim središtima, primjetivši kako se ne radi toliko o nekoj zakonskoj represiji koliko o nastojanju da se ovisnici o drogi uključe u društvo. Monsinjor Rezeau smatra da su zbog toga bolje metode terapeutskih zajednica.

Nove nade ekumenskog dijaloga
“Petrov nasljednik” – naslov je zajedničkog dokumenta, koji su objavili predstavnici Prezbiterijanske crkve iz Sjedinjenih američkih država kao odgovor na encikliku Pape Ivane Pavla II. “Ut unum sint”, u kojoj Sveti otac izražava želju da bi sve kršćanske Crkve zajednički tražlile oblike prema kojima bi njegova služba jedinstva mogla ostvariti službu ljubavi, koju će priznati i jedni i drugi. Prošlih je dana u Vatikanu boravilo izaslanstvo Prezbiterijanske crkve iz Sjedinjenih američkih država. S predstavnicima Papinskog vijeća za jedinstvo kršćana razmotreni su svi važniji problemi, koji otežavaju postizavanje tog jedinstva. Sveti ih je otac primio u posebnu audijenciju. U dokumentu "Petrov nasljednik" predstavnci Prezbiterijanske Crkve analiziraju razne vidike Petrove službe, uključujući primat i kolegijalnost. Neki su od tih problema bili već produdbljeni na sastanku u Louisvilleu u prosincu prošle godine. Iz rasprava na tim susretima proizašla je činjenica da se brojni bitni elementi katoličke i prezbiterijanske vjeroispovjesti poklapaju. Tu je u prvom redu zajednička vjera u Isusa Krista, Sina Božjega i otkupitelja, kao i u Presveto Trojstvo. U dokumentu se otvoreno iznose i razlike koje postoje između te dvije kršćanske zajednice. Tu je u prvom redu narav Crkve i vršenje službe auktoriteta. Nakon tih analiza zajedničkih stajališta i razlika predstavnci Prezbiterijanske i katoličke Crkve su se suglasili da suvremeni ekumenski duh pruža nove mogućnosti, na temelju kojega se može riješavati na novi način nesuglasnosti. Među najvažnijim stvarima, koje treba čim prije produbiti i rasčistiti jest sporazum postignut između katolika i luterana o opravdanju. Postoji čak mogućnost uzajmanog priznavanja sakramenta krštenja. S nadom da će se prevladati uzajamne osude predstavnici prezbiterijanske i katoličke Crkve su se dogovorili da će zajednički proučiti događaje proteklih stoljeća, koji su doveli do podjele.

RIM-Sutra u Rimu započinje plenarno zasjedanje Vijeća biskupkih konferencija Europske unije. Glavne teme zasjedanja biti će reforma agrarne politike u Europi, zaštita maloljetnika od opasnih sadržaja u medijima, te teme zajdeničake politike o useljavanju i azilu. Susret će uključiti i razmjenu mišljenja s Tajništovom Svete Stolice o temi Katolička crkve u ujedinjenoj Europi. Predviđen je i susret s Vijećem Talijanske biskupske konferencije.

BRNO- Češka, Mađarska, Nizozemska, Njemačka i Francuska od 20. ožujka rade na provedbi projekta solidarnsti o temi koju izabiru pojedine zemlje. Poticaj, za projekt “Učiti i poučavati soldiranost” koji financira EU, dolazi iz međunarodnog centra sa sjedištem u Rottenburgu. Svaka od zemalja sudionica u projektu predstavit će jednu od socijalih potreba, od manjiske skupine Roma, zatvorenika u Mađarskoj, problema droge u Francuskoj do pomoći ugroženim obiteljima u Češkoj.

Pismo profesorice Tee Litica iz Zagreba
Prigodom izricanja trogodišnje presude zatvora u redakciju smo dobili pismo od profesorice Tee Litica iz Zagreba naslovljeno "Monstruozna i sramotna presuda Šestinskome župniku Ivanu Čučeku." Iz solidarnosti prema župniku i svima onima koji su ovom presudom pogođeni donosimo neke izvadke iz Pisma. Kao što su 27.ožujka obajvili mediji, na Općinskom sudu u Zagrebu, dan ranije je , nakon više od godinu dana najogavnijeg medijskog blaćenja i duhovnog linčovanja, te montiranog sudskoga materijala, nedužnome i časnome čovjeku i svećeniku izrečena drastična bezuvjetna presuda na 3 godine zatvora. Primjerice, piše profesorica Tea, u Večernjem listu se donose, uz fotografije župnika Čučeka, i slike njegovih župljana, koji su mu 6. travnja 2000.godine pred Općinskim sudom u Zagrebu davali potporu s transparentima i molitvom, među kojima je i nekoliko djece. Uz tu fotografiju novinar bezskrupulozno i zaista neprimejreno piše kako su u davanju potpore optuženiku “neprimjereno iskorištena djeca". Zaista bezočno i nevjerojatno da se tako ocjenjuje potpora djece, što djeci i roditeljima može služiti na ponos i duševno zdravlje za budućnost, a da se ne govori i ne misli na onu jadnu i izmanipuliranu djecu koja su poslužila kao objekt nečijih prljavih i ogavnih političkih interesa, a što će ta djeca nositi kao užasan psihološki teret cijeloga života, jer je uz njihovu pomoć nanijeta tolika patnja i bol nedužnome čovjeku i časnome svećeniku. Da je to smišljeno u nekim zlonamjernim kuhinjama visokoga ranga, s jasno određenim nakanama udara na Katoličku crkvu i vjeronauk u školama, preko leđa čovjeka koji je takvima bio nepoćudan i zbog svoga rodoljubnog i svećeničkog djelovanja, kojeg se programirano izložilo neviđenom medijskom linču, pokazuje sama činjenica što se direktorica Osnovne škole “Šestine” to sigurno ne bi sama usudila pokrenuti ni izvesti, zbog sramoćenja same škole, cijeloga naselja, a najviše zbog posljedica na samu djecu, koja su tako izmanipulirana i opterećena za cijeli život. Neprimjereno je i to – piše dalje Profesorica Tea – što je crkvena hijerarhija prepustila svoga svećenika u arenu na masakriranje medijskim i sudskim hijenama, a da mu nije pružila adekvatnu zaštitu, pa čak ni ponudila prostor u Glasu Koncila da kaže svoju riječ obrane. Prežalosno je u kakvom duhovnom okolišu živimo i da se takve sumnje u ljudskim odnosima rađaju, da svećenik, kao duhovni otac, ne smije dijete ni pomilovati niti mu se poradovati, a da ga odmah zlodusi ne osumnjiče kako je imao bestidne nakane. U zaključku pisma profesorica Tea daje svaku potporu oklevetanome i osuđenome čestitom čovjeku, svećeniku Ivanu Čučeku, s molitvom da mu Bog da snagu i hrabrost da sve izdrži i ostane uspravan, poput svoga učitelja i Spasitelja, kome je davno prisegnuo i odlučio biti učenikom i sljedbenikom.